Višestambena zgrada u Zelini
Projektni zadatak i sami kontekst potaknuli su nas da preispitamo zadanu tipologiju i ponudimo drugačiji pristup stambenoj gradnji.
Kuće uz potok
Hibridna topografija višestambene zgrade i kuće u nizu, prilagođene kontekstu i topografiji.
Zelina u zadnjih dvadesetak godina bilježi pad broja stanovnika. Investitor, rođen i odrastao u Zelini, želio je uložiti u svoj kraj i u neposrednoj blizini obiteljske kuće u kojoj je odrastao sagraditi zgradu u koju bi se uselile mlade obitelji s djecom. Profit i kvadratura nisu bili glavna tema – važnije mu je bilo izgraditi zgradu pored koje će svaki dan moći prolaziti s ponosom, znajući da je postala dom nekim novim stanovnicima Zeline.
Lokacija buduće gradnje nalazi se u Biškupcu Zelinskom, na samom istočnom rubu Zeline. Biškupec je zelen, šumovit, rahlo nastanjen obiteljskim kućama i usitnjenom gradnjom, ali izvrsno prometno povezan prometnicom na sjeveru. Između parcele i prometnice teče potok Zelina. U ovako pitomom okruženju zapravo nas je iznenadilo što prostorni plan omogućuje gradnju višestambene zgrade.
Projektni zadatak i sami kontekst potaknuli su nas da preispitamo zadanu tipologiju i ponudimo drugačiji pristup stambenoj gradnji.
Kako postići da netko sasvim novi, neka mlada obitelj, poželi preseliti u Zelinu.
Posjedovanje vlastitog doma nešto je duboko ukorijenjeno u hrvatskoj kulturi. Nekada je najpoželjnije bilo posjedovati stan u centru velikog grada, no danas, kada sve više cijenimo jednostavniji život, život u zelenilu manjeg grada privlači sve veći broj ljudi.
Ponuditi manju kuću, odnosno stan koji kvalitetom života pruža znatno viši standard od klasičnog zagrebačkog stana, s vlastitim malim dvorištem, činilo nam se kao ideja koja bi mogla privući nove stanovnike spremne zamijeniti gradski život mirnijim okruženjem. Tako je nastala višestambena zgrada sa sedam stanova, od kojih svaki ima vlastito dvorište te tri ili četiri sobe koje omogućuju kvalitetan obiteljski život, ali i rad od kuće, koji je danas postao sastavni dio svakodnevice.
Stanovi su organizirani na poluetažama, ponajprije radi prilagodbe topografiji terena i podizanja dnevnog prostora na razinu južno orijentiranog dvorišta, ali i radi kvalitetnije komunikacije te dinamičnijeg prostornog doživljaja interijera. Dvorište predstavlja važan dio svakog stana. Orijentirano je prema jugu te opremljeno ljetnom kuhinjom, manjim spremištem i pergolom koja omogućuje ugodan boravak na otvorenom.
Stanovi (njih sedam) jasno se čitaju kao manji volumeni unutar veće cjeline višestambene zgrade te su mjerilom daleko primjereniji ruralnom kontekstu u kojem se gradi. Krovovi su jednostrešni, kosi, s vijencem paralelnim s ulicom.
Prostor ispred ulaza nije namijenjen automobilima. Ondje se pruža pješačka šetnica te prostor za neometanu dječju igru uz potok, dok je parkiranje koncentrirano na izdvojenom dijelu parcele, izvan neposrednih vizura stanova. Dva kolna mosta preko potoka omogućuju jednostavan pristup stanovima, servisnim vozilima i odvozu otpada, a istodobno čuvaju mirnu pješačku zonu ispred samih stanova kao prostor susreta, igre i svakodnevnog života.
