Gradska knjižnica Labin

Gradska knjižnica u Labinu nalazi se u nadzemnim tvorničkim prostorima Pijacala, nekadašnjeg ugljenokopa u Labinu. Rudnik i rudarska industrija u Labinu su ugašeni krajem osamdesetih godina, ali su tamošnje tvorničke zgrade zaštićene kao vrijedni primjerci industrijskog nasljeđa.

Koncept izgradnje knjižnice koja se nalazi u napuštenom industrijskom prostoru prati brojne uspješne europske i svjetske primjere prenamjene starih i zapuštenih industrijskih objekata, pogona i kompleksa, u reprezentativne izložbene prostore i prostore kulturne namjene.

Osim knjižnice, koja je samo prva faza razrade projekta, čitava zona Pijacala podrazumijeva i preuređenje ostalih građevina na lokaciji, u sljedećim fazama. Jednom kada projekt u potpunosti bude završen trebao bi postati važni gradski javni prostor i budući generator kulture u Istri.

Osnovna koncepcija uređenja interijera knjižnice zasniva se na ideji zadržavanja nekadašnjeg karaktera i ambijenata zgrade, uz segmentarno pokazivanje nekadašnjeg uređenja i atmosfere. Kroz cijeli interijer prisutni su i vidljivi dijelovi stare strukture i materijala.

Velika Mramorna dvorana, prostor današnje knjižnice, lokacija je na kojoj su se nekada primale plaće i dizali štrajkovi, a novim se projektom nastoji afirmirati njezina prostranost, osvijetljenost i reprezentativnost. Koloristička odluka u izvedbi novog prostora respektira okruženje pa se odabirom isključivo svijetlih i bijelih polica, zidova, namještaja, opreme i poda naglašava mramor sačuvan na zidovima, materijal po kojem je dvorana dobila prvotno ime.

Kao kolorističko-ambijentalni kontrapunkt svijetlom, bijelom i monumentalnom prostoru same knjižnice projektiran je crni i taman pretprostor, koji poprima karakter ulaznog hala i veže se na prateće prostorije, internet centar, stubište i dvoranu za predavanja. Ovaj kontrastni prostor bojom i atmosferom aludira na rudarsku industriju, ističući zonu koja je nekoć bila namijenjena isključivo rudarima.

Na centralnom prolazu kojim se ulazilo u Kupatilo smještena je prostorija ‘Memorija rudara’, malena soba odvojena gustom gumenom zavjesom, u kojoj se na vodenom zaslonu projicira video s arhivskim snimka iz podzemnih života labinskih rudara.

Zelene neugledne kupaonske keramičke pločice, kojima su bili obloženi zidovi nekadašnjeg rudarskog kupatila, zadržavaju se u formama koje stvaraju vizualno upečatljiv ornament na crnim zidovima, diskretno podsjećajući na nekadašnju namjenu kuće.

Najveća građevinska intervencija u ovom prostoru je umetanje nove etaže koja je, kako bi se naglasilo karakter diferencijacije nadodanog elementa, tretirana kao umetnuto strano tijelo, svojevrsna čelična kutija, s čeličnom konstrukcijom te limenim podom i stropom.

Sljedeća faza projekta, koja bi trebala krenuti u daljnju razradu je Multimedijalna dvorana čija je lokacija već spomenuto bivše Kupatilo rudara, prostor zavidnih dimenzija, koji se naslanja na netom završenu i za javnost otvorenu knjižnicu.

Knjižnica je nagrađena s dvije važne nagrade; ‘Bernardo Bernardi’ UHA-e za najuspješnije ostvarenje na području oblikovanja i unutrašnjeg uređenja te “Vladimir Nazor” godišnja nagrada Ministarstva Kulture za najbolje umjetničko ostvarenje u Hrvatskoj za 2013. godinu na području arhitekture i urbanizma.