Gradska knjižnica Labin

Osnovna koncepcija uređenja interijera knjižnice zasniva se na ideji zadržavanja nekadašnjeg karaktera i ambijenata zgrade, uz segmentarno pokazivanje nekadašnjeg uređenja i atmosfere

Gradska knjižnica u Labinu nalazi se u nadzemnim tvorničkim prostorima Pijacala, nekadašnjeg ugljenokopa


Rudnik i rudarska industrija u Labinu su ugašeni krajem osamdesetih godina, ali su tamošnje tvorničke zgrade zaštićene kao vrijedni primjerci industrijskog nasljeđa.

Koncept izgradnje knjižnice koja se nalazi u napuštenom industrijskom prostoru prati brojne uspješne europske i svjetske primjere prenamjene starih i zapuštenih industrijskih objekata, pogona i kompleksa, u reprezentativne izložbene prostore i prostore kulturne namjene.

Osim knjižnice, koja je samo prva faza razrade projekta, čitava zona Pijacala podrazumijeva i preuređenje ostalih građevina na lokaciji, u sljedećim fazama. Jednom kada projekt u potpunosti bude završen trebao bi postati važni gradski javni prostor i budući generator kulture u Istri.

Osnovna koncepcija uređenja interijera knjižnice zasniva se na ideji zadržavanja nekadašnjeg karaktera i ambijenata zgrade, uz segmentarno pokazivanje nekadašnjeg uređenja i atmosfere. Kroz cijeli interijer prisutni su i vidljivi dijelovi stare strukture i materijala.

Velika Mramorna dvorana, prostor današnje knjižnice, lokacija je na kojoj su se nekada primale plaće i dizali štrajkovi, a novim se projektom nastoji afirmirati njezina prostranost, osvijetljenost i reprezentativnost. Koloristička odluka u izvedbi novog prostora respektira okruženje pa se odabirom isključivo svijetlih i bijelih polica, zidova, namještaja, opreme i poda naglašava mramor sačuvan na zidovima, materijal po kojem je dvorana dobila prvotno ime.

Kao kolorističko-ambijentalni kontrapunkt svijetlom, bijelom i monumentalnom prostoru same knjižnice projektiran je crni i taman pretprostor, koji poprima karakter ulaznog hala i veže se na prateće prostorije, internet centar, stubište i dvoranu za predavanja. Ovaj kontrastni prostor bojom i atmosferom aludira na rudarsku industriju, ističući zonu koja je nekoć bila namijenjena isključivo rudarima.

Na centralnom prolazu kojim se ulazilo u Kupatilo smještena je prostorija ‘Memorija rudara’, malena soba odvojena gustom gumenom zavjesom, u kojoj se na vodenom zaslonu projicira video s arhivskim snimka iz podzemnih života labinskih rudara.

Zelene neugledne kupaonske keramičke pločice, kojima su bili obloženi zidovi nekadašnjeg rudarskog kupatila, zadržavaju se u formama koje stvaraju vizualno upečatljiv ornament na crnim zidovima, diskretno podsjećajući na nekadašnju namjenu kuće.

Najveća građevinska intervencija u ovom prostoru je umetanje nove etaže koja je, kako bi se naglasilo karakter diferencijacije nadodanog elementa, tretirana kao umetnuto strano tijelo, svojevrsna čelična kutija, s čeličnom konstrukcijom te limenim podom i stropom.

Sljedeća faza projekta, koja bi trebala krenuti u daljnju razradu je Multimedijalna dvorana čija je lokacija već spomenuto bivše Kupatilo rudara, prostor zavidnih dimenzija, koji se naslanja na netom završenu i za javnost otvorenu knjižnicu.

Projektni timIvana Žalac, Margita Grubiša, Igor Presečan, Damir Gamulin; VODITELJI PROJEKTA: Ivana Žalac, Margita Grubiša; AUTORI NATJEČAJNOG RADA: Damir Gamulin, Margita Grubiša, Marin Jelčić, Zvonimir Kralj, Igor Presečan, Ivana Žalac
KlijentGrad Labin
LokacijaLabin
Programgradska knjižnica
Statusrealizacija
FotografijeIvan Dorotić
Veličina1200 m²
Nagrada Bernardo Bernardi
Začeci ideje o prenamjeni – novi svjetionici hrvatskog Jadrana – 2005

Začeci ideje o prenamjeni – novi svjetionici hrvatskog Jadrana – 2005

Inicijalne zamisli o revitalizaciji i novoj funkciji napuštenoga labinskog rudnika formirale su se još 2005. kroz radionice projekta Novi svjetionici hrvatskog Jadrana nizozemskoga Berlage Instituta, MATRA programa i Udruženja hrvatskih arhitekata.

Koncept prenamjene industrijske graditeljske baštine je na europskoj arhitektonskoj sceni vrlo popularan, no za hrvatsku scenu početkom tisućljeća to je bilo poprilično novo i smjelo.

Proces je bio iznimno dinamičan jer se temeljio na intenzivnom dijalogu i suradnji međunarodnih stručnjaka, lokalne uprave i nezavisne kulturne scene. Uz arhitekte i istraživače okupljene oko Platforme 981, ravnopravni sudionici radionice bili su predstavnici Grada Labina te članovi umjetničkog kolektiva Labin Art Express (L.A.E.), koji su još od početka 1990-ih zagovarali viziju rudnika kao prostora kulture.

Grafika – PLATFORMA 981

U sklopu labinske radionice 2005. godine, Platforma 981 djelovala je kao ključni lokalni i konceptualni medijator. Prepoznavši da rudarski kompleks Pjacal nije samo prostorni resurs već i složeni nositelj radničkog identiteta i kolektivne memorije, radionica je poslužila kao poligon za mapiranje stanja i generiranje novih prostornih strategija.

Uprava Grada Labina u ovom je procesu prepoznala priliku za strateški zaokret i prostorni razvoj grada, dok je L.A.E. unio dragocjeno višegodišnje iskustvo djelovanja u podzemlju i prostoru „Lamparne”, jamčeći da planirane prenamjene ostanu usko povezane s autentičnim rudarskim identitetom.

Sudionici su kroz terenska istraživanja, dijalog s lokalnom zajednicom i eksperimentalne radne metode nastojali otkriti potencijale zgrada poput bivšeg Kupaonskog objekta, Lamparne i drugih prostora Pjacala. Umjesto radikalnog rušenja ili konzervativnog »zamrzavanja« u obliku klasičnog muzeja, radionica iz 2005. ponudila je viziju fleksibilnog, hibridnog javnog prostora.

Taj je interdisciplinarni susret lokalne vizije i međunarodne struke postavio temelje za kasniju uspješnu realizaciju obnove labinskog industrijskog kompleksa, skrenuo pozornost šire domaće stručne javnosti na dotad zanemareni potencijal industrijske arhitekture, te postavio teorijske i metodološke temelje koji su godinama kasnije rezultirali konkretnim realizacijama.
Zanimljivo je da od sedam strateških obalnih lokacija obuhvaćenih programom Novi svjetionici hrvatskog Jadrana, Gradska knjižnica Labin predstavlja jedini izvedeni i zaživjeli projekt nastao na temeljima ovog interdisciplinarnog međunarodnog programa 2005.* CANL (Hrvatski arhipelag novih svjetionika) je zajednički projekt Berlage instituta iz Rotterdama i Udruženja hrvatskih arhitekata, a fokusiran je na proces razvitka gradova i pejzaža duž hrvatske obale kao dijela Mediterana.

Grafički dizajn: Damir Gamulin 2006-2008.; Naručitelj: Berlage institute, Rotterdam; Udruženje hrvatskih arhitekata, Zagreb

https://mrezadizajna.com/katalog/oblikovanje-knjige-croatian-archipelago